Magazin Najnovije Zanimljivosti

CIJELA REGIJA TUGUJE SA VELIKIM ĐOLETOM- Nije se još ni ohladio, a ovaj se političar obrušio na njega preko društvenih mreža- KADA VIDITE ŠTA JE REKAO NEĆE VAM BITI DOBRO (FOTO)

Cijeli Balkan, barem onaj njegovi normalni dio se danas oprašta od velikog umjetnika i čovjeka, pjesnika i muzičara Đorđeta Balaševića. Balašević je jučer preminuo u bolnici u Novom Sadu od posljedica teške upale pluća i korona virusa u svojoj 68. godini. Sa svih strana bivše Jugoslavije, ali i sa svih strana svijeta gdje su naši ljudi stižu poruke ljubavi i podrške Đoletovoj porodici. Ali nisu svi takvi, ima i onih koji koriste i najveću tugu na ovim prostorima, za svoju bijednu političku promociju

Florijan Biber,  je svojom porukom na Tviteru, uz pjesmu “Ne lomite mi bagrenje”, htio da se oprosti od jednoga od najvećih pjesnika sa ovih prostora ikada,a  na zaprepaštenje svih na njegovu objavu se javio Petrit Selimi, koji je inače bivši ministar vanjskih poslova Kosova, a koji je ispod objave napisao tvit ove sadržine: “Ova pjesma je dio opake antialbanske nacionalističke propagande koju su lansirali moćnici iz Beograda, a glupavo ju je prihvatio Balašević krajem 80-tih, što je doprinjelo poništavanju autonomije Kosova. Ostatak je istorija, uključujući i njegovo kasnije suprotstavljanje Miloševiću.”

A evo šta je Balašević svojevremeno rekao upravo o ovoj svojoj pjesmi:

”Prije mnogo godina u Ljubljani je otkazan jedan koncert jer je omladina Slovenije tu pjesmu tumačila kao velikosrpsku, okrenutu protiv Šiptara i bojkotovali su koncert. U momentu kada se Vojvodina osjećala ugrožena po pitanju neke svoje slobode, negdje u vreme jogurt-revolucije, bilo je dovoljno da kažem: “Djeco, nikad nisam bio u Prištini, ili u Peći i ne znam da li tamo ima bagrenja ali sam dolazeći danas iz Novog Sada u Suboticu video usput mnoga bagrenja”, i odmah je ta pjesma postala autonomaška. Kao umjetnik sa ponosom što bi mogla da se otpjeva i na šiptarskom i da opet ima određenu težinu. Nisam tom pjesmom prizivao na rat. U njoj se ne spominju ni Srbi, ni Šiptari. Vrlo sam pazio na te stvari. U trenutku kada je napisana 1986. godine, Srbi su se selili sa Kosova i ona je funkcionisala u tom smislu, kao srpska pjesma. Pokazalo se da i u mom narodu ima kojekakvih šiptara. To je pjesma za sve one koji pokušavaju da imaju neki svoj život: svoje male praznike, nedjelje, porodične fotografije, rituale, klince, izlete, a onda ih neko otjera, sruši im kuće, zapali mostove u ime nekih viših, devijantnih ciljeva. Koliko je bagrenja polomljeno od trenutka nastanka te pjesme? Prvo na Kosovu, pa u Hrvatskoj oko Knina, Slavoniji oko Vukovara, oko Dubrovnika, pa u Bosni čitavo čudo šuma, da bi se opet lomilo bagrenje sada na Kosovu. Univerzalna pjesma.”

Add Comment

Click here to post a comment

Oglasi – Advertisement